odrijéšiti
odrijéšiti svrš. 〈prez. òdrijēšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdrijēšen, gl. im. odrješénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odriješiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odriješim |
| 2. | odriješiš |
| 3. | odriješi |
| množina | |
| 1. | odriješimo |
| 2. | odriješite |
| 3. | odriješe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odriješit ću |
| 2. | odriješit ćeš |
| 3. | odriješit će |
| množina | |
| 1. | odriješit ćemo |
| 2. | odriješit ćete |
| 3. | odriješit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odriješih |
| 2. | odriješi |
| 3. | odriješi |
| množina | |
| 1. | odriješismo |
| 2. | odriješiste |
| 3. | odriješiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odriješio sam |
| 2. | odriješio si |
| 3. | odriješio je |
| množina | |
| 1. | odriješili smo |
| 2. | odriješili ste |
| 3. | odriješili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odriješio |
| 2. | bio si odriješio |
| 3. | bio je odriješio |
| množina | |
| 1. | bili smo odriješili |
| 2. | bili ste odriješili |
| 3. | bili su odriješili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odriješi |
| množina | |
| 1. | odriješimo |
| 2. | odriješite |
| glagolski prilog prošli | |
| odriješivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odriješio, odriješila, odriješilo | |
| odriješili, odriješile, odriješila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odriješen, odriješena, odriješeno | |
| odriješeni, odriješene, odriješena | |
Definicija
| 1. | osloboditi, rastaviti od veza, čvora i sl. [odriješiti kesu dati novac (ob. veliki iznos i velikodušno)]; odvezati |
| 2. | rel. osloboditi grijeha; razriješiti |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. riješiti
