određívati
određívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. odrèđujēm, pril. sad. odrèđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
određivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | određujem |
2. | određuješ |
3. | određuje |
množina | |
1. | određujemo |
2. | određujete |
3. | određuju |
futur | |
jednina | |
1. | određivat ću |
2. | određivat ćeš |
3. | određivat će |
množina | |
1. | određivat ćemo |
2. | određivat ćete |
3. | određivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | određivah |
2. | određivaše |
3. | određivaše |
množina | |
1. | određivasmo |
2. | određivaste |
3. | određivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | određivao sam |
2. | određivao si |
3. | određivao je |
množina | |
1. | određivali smo |
2. | određivali ste |
3. | određivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam određivao |
2. | bio si određivao |
3. | bio je određivao |
množina | |
1. | bili smo određivali |
2. | bili ste određivali |
3. | bili su određivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | određuj |
množina | |
1. | određujmo |
2. | određujte |
glagolski prilog sadašnji | |
određujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
određivao, određivala, određivalo | |
određivali, određivale, određivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
određivan, određivana, određivano | |
određivani, određivane, određivana |