odòbriti
odòbriti (što) svrš. 〈prez. òdobrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òdobren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odobriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odobrim |
| 2. | odobriš |
| 3. | odobri |
| množina | |
| 1. | odobrimo |
| 2. | odobrite |
| 3. | odobre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odobrit ću |
| 2. | odobrit ćeš |
| 3. | odobrit će |
| množina | |
| 1. | odobrit ćemo |
| 2. | odobrit ćete |
| 3. | odobrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odobrih |
| 2. | odobri |
| 3. | odobri |
| množina | |
| 1. | odobrismo |
| 2. | odobriste |
| 3. | odobriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odobrio sam |
| 2. | odobrio si |
| 3. | odobrio je |
| množina | |
| 1. | odobrili smo |
| 2. | odobrili ste |
| 3. | odobrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odobrio |
| 2. | bio si odobrio |
| 3. | bio je odobrio |
| množina | |
| 1. | bili smo odobrili |
| 2. | bili ste odobrili |
| 3. | bili su odobrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odobri |
| množina | |
| 1. | odobrimo |
| 2. | odobrite |
| glagolski prilog prošli | |
| odobrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odobrio, odobrila, odobrilo | |
| odobrili, odobrile, odobrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odobren, odobrena, odobreno | |
| odobreni, odobrene, odobrena | |
Definicija
| 1. | složiti se s čim, dopustiti što, pristati na što; dozvoliti |
| 2. | dati ili imati dobro ili odlično mišljenje o čemu |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. dobar
