obrániti
obrániti (koga, što, se) svrš. 〈prez. òbrānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbrānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obraniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obranim |
| 2. | obraniš |
| 3. | obrani |
| množina | |
| 1. | obranimo |
| 2. | obranite |
| 3. | obrane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obranit ću |
| 2. | obranit ćeš |
| 3. | obranit će |
| množina | |
| 1. | obranit ćemo |
| 2. | obranit ćete |
| 3. | obranit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obranih |
| 2. | obrani |
| 3. | obrani |
| množina | |
| 1. | obranismo |
| 2. | obraniste |
| 3. | obraniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obranio sam |
| 2. | obranio si |
| 3. | obranio je |
| množina | |
| 1. | obranili smo |
| 2. | obranili ste |
| 3. | obranili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obranio |
| 2. | bio si obranio |
| 3. | bio je obranio |
| množina | |
| 1. | bili smo obranili |
| 2. | bili ste obranili |
| 3. | bili su obranili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obrani |
| množina | |
| 1. | obranimo |
| 2. | obranite |
| glagolski prilog prošli | |
| obranivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obranio, obranila, obranilo | |
| obranili, obranile, obranila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obranjen, obranjena, obranjeno | |
| obranjeni, obranjene, obranjena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. otkloniti ili odbiti napad ili opasnost od koga ili čega (neprijatelja, bolesti, požara itd.) b. obrazložiti neki rad pred komisijom [obraniti doktorsku disertaciju] c. opravdati od optužbe |
| 2. | natjecanjem zadržati naslov (prvaka i sl.), titulu |
| 3. | (se) a. otkloniti opasnost ili napad b. opravdati se |
Etimologija
✧ o (b)- + v. braniti
