obráditi
obráditi svrš. 〈prez. òbrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obradim |
| 2. | obradiš |
| 3. | obradi |
| množina | |
| 1. | obradimo |
| 2. | obradite |
| 3. | obrade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obradit ću |
| 2. | obradit ćeš |
| 3. | obradit će |
| množina | |
| 1. | obradit ćemo |
| 2. | obradit ćete |
| 3. | obradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obradih |
| 2. | obradi |
| 3. | obradi |
| množina | |
| 1. | obradismo |
| 2. | obradiste |
| 3. | obradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obradio sam |
| 2. | obradio si |
| 3. | obradio je |
| množina | |
| 1. | obradili smo |
| 2. | obradili ste |
| 3. | obradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obradio |
| 2. | bio si obradio |
| 3. | bio je obradio |
| množina | |
| 1. | bili smo obradili |
| 2. | bili ste obradili |
| 3. | bili su obradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obradi |
| množina | |
| 1. | obradimo |
| 2. | obradite |
| glagolski prilog prošli | |
| obradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obradio, obradila, obradilo | |
| obradili, obradile, obradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obrađen, obrađena, obrađeno | |
| obrađeni, obrađene, obrađena | |
Definicija
| 1. | (što) izvršiti radove potrebne za ono čemu je što namijenjeno (npr. zemlju, rukopis za objavljivanje, materijal za izradu čega itd.) |
| 2. | (koga) razg. postići da tko misli ili djeluje onako kako drugi od njega traži |
