očerùpati
očerùpati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍčerupān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| očerupati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | očerupam |
| 2. | očerupaš |
| 3. | očerupa |
| množina | |
| 1. | očerupamo |
| 2. | očerupate |
| 3. | očerupaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | očerupat ću |
| 2. | očerupat ćeš |
| 3. | očerupat će |
| množina | |
| 1. | očerupat ćemo |
| 2. | očerupat ćete |
| 3. | očerupat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | očerupah |
| 2. | očerupa |
| 3. | očerupa |
| množina | |
| 1. | očerupasmo |
| 2. | očerupaste |
| 3. | očerupaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | očerupao sam |
| 2. | očerupao si |
| 3. | očerupao je |
| množina | |
| 1. | očerupali smo |
| 2. | očerupali ste |
| 3. | očerupali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam očerupao |
| 2. | bio si očerupao |
| 3. | bio je očerupao |
| množina | |
| 1. | bili smo očerupali |
| 2. | bili ste očerupali |
| 3. | bili su očerupali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | očerupaj |
| množina | |
| 1. | očerupajmo |
| 2. | očerupajte |
| glagolski prilog prošli | |
| očerupavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| očerupao, očerupala, očerupalo | |
| očerupali, očerupale, očerupala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| očerupan, očerupana, očerupano | |
| očerupani, očerupane, očerupana | |
Definicija
| 1. | očupati perje (ptici, domaćoj peradi) |
| 2. | žarg. materijalno iskoristiti |
Frazeologija
⃟ (izgleda) kao očerupana kokoš razg. izgleda vrlo neuredno, otrcano (o osobi)
Etimologija
✧ o (b)- + v. čerupati
