òbūći
òbūći (koga, što, se) svrš. 〈prez. obúčem (se), pril. pr. òbūkāvši (se), prid. rad. òbūkao (se), prid. trp. obùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obučem |
| 2. | obučeš |
| 3. | obuče |
| množina | |
| 1. | obučemo |
| 2. | obučete |
| 3. | obuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obući ću |
| 2. | obući ćeš |
| 3. | obući će |
| množina | |
| 1. | obući ćemo |
| 2. | obući ćete |
| 3. | obući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obukoh |
| 2. | obuče |
| 3. | obuče |
| množina | |
| 1. | obukosmo |
| 2. | obukoste |
| 3. | obukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obukao sam |
| 2. | obukao si |
| 3. | obukao je |
| množina | |
| 1. | obukli smo |
| 2. | obukli ste |
| 3. | obukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obukao |
| 2. | bio si obukao |
| 3. | bio je obukao |
| množina | |
| 1. | bili smo obukli |
| 2. | bili ste obukli |
| 3. | bili su obukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obuci |
| množina | |
| 1. | obucimo |
| 2. | obucite |
| glagolski prilog prošli | |
| obukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obukao, obukla, obuklo | |
| obukli, obukle, obukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obučen, obučena, obučeno | |
| obučeni, obučene, obučena | |
Definicija
odjenuti (se), staviti (na koga ili na sebe) odjeću; zaodjenuti (se)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Obùčina (Zagreb i okolica, Primorje), Obùćina (180, Gospić, Lika, Banovina, Posavina)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. obuti: obući, obuti (rus. obút': obuti, polj. obuć) ← o (b)- + *uti, lit. auti: obuti ≃ lat. ind-uere
