odèrati
odèrati (što, koga, se) svrš. 〈prez. òderēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. odèri (se), prid. rad. ȍderao (se), prid. trp. ȍderān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oderati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oderem |
| 2. | odereš |
| 3. | odere |
| množina | |
| 1. | oderemo |
| 2. | oderete |
| 3. | oderu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oderat ću |
| 2. | oderat ćeš |
| 3. | oderat će |
| množina | |
| 1. | oderat ćemo |
| 2. | oderat ćete |
| 3. | oderat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oderah |
| 2. | odera |
| 3. | odera |
| množina | |
| 1. | oderasmo |
| 2. | oderaste |
| 3. | oderaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oderao sam |
| 2. | oderao si |
| 3. | oderao je |
| množina | |
| 1. | oderali smo |
| 2. | oderali ste |
| 3. | oderali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oderao |
| 2. | bio si oderao |
| 3. | bio je oderao |
| množina | |
| 1. | bili smo oderali |
| 2. | bili ste oderali |
| 3. | bili su oderali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oderi |
| množina | |
| 1. | oderimo |
| 2. | oderite |
| glagolski prilog prošli | |
| oderavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oderao, oderala, oderalo | |
| oderali, oderale, oderala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oderan, oderana, oderano | |
| oderani, oderane, oderana | |
| 1. | rukom oguliti kožu sa životinje |
| 2. | (se) grubo ozlijediti kožu tako da se dio skine |
| 3. | pren. razg. naplatiti pretjerano visoku cijenu za rad, uslugu ili robu; oguliti koga [oderati kožu s leđa (kome)] |