odgonétati
odgonétati (što) nesvrš. 〈prez. odgònētām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odgonetati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odgonetam |
| 2. | odgonetaš |
| 3. | odgoneta |
| množina | |
| 1. | odgonetamo |
| 2. | odgonetate |
| 3. | odgonetaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odgonetat ću |
| 2. | odgonetat ćeš |
| 3. | odgonetat će |
| množina | |
| 1. | odgonetat ćemo |
| 2. | odgonetat ćete |
| 3. | odgonetat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odgonetah |
| 2. | odgonetaše |
| 3. | odgonetaše |
| množina | |
| 1. | odgonetasmo |
| 2. | odgonetaste |
| 3. | odgonetahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odgonetao sam |
| 2. | odgonetao si |
| 3. | odgonetao je |
| množina | |
| 1. | odgonetali smo |
| 2. | odgonetali ste |
| 3. | odgonetali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odgonetao |
| 2. | bio si odgonetao |
| 3. | bio je odgonetao |
| množina | |
| 1. | bili smo odgonetali |
| 2. | bili ste odgonetali |
| 3. | bili su odgonetali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odgonetaj |
| množina | |
| 1. | odgonetajmo |
| 2. | odgonetajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odgonetajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odgonetao, odgonetala, odgonetalo | |
| odgonetali, odgonetale, odgonetala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odgonetan, odgonetana, odgonetano | |
| odgonetani, odgonetane, odgonetana | |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. gonetati
