odbáciti
odbáciti (što, koga, se) svrš. 〈prez. òdbācīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ȍdbāčen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odbaciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odbacim |
| 2. | odbaciš |
| 3. | odbaci |
| množina | |
| 1. | odbacimo |
| 2. | odbacite |
| 3. | odbace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odbacit ću |
| 2. | odbacit ćeš |
| 3. | odbacit će |
| množina | |
| 1. | odbacit ćemo |
| 2. | odbacit ćete |
| 3. | odbacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odbacih |
| 2. | odbaci |
| 3. | odbaci |
| množina | |
| 1. | odbacismo |
| 2. | odbaciste |
| 3. | odbaciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odbacio sam |
| 2. | odbacio si |
| 3. | odbacio je |
| množina | |
| 1. | odbacili smo |
| 2. | odbacili ste |
| 3. | odbacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odbacio |
| 2. | bio si odbacio |
| 3. | bio je odbacio |
| množina | |
| 1. | bili smo odbacili |
| 2. | bili ste odbacili |
| 3. | bili su odbacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odbaci |
| množina | |
| 1. | odbacimo |
| 2. | odbacite |
| glagolski prilog prošli | |
| odbacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odbacio, odbacila, odbacilo | |
| odbacili, odbacile, odbacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odbačen, odbačena, odbačeno | |
| odbačeni, odbačene, odbačena | |
| 1. | pokretom baciti od sebe |
| 2. | odstraniti, prestati držati, prestati se držati čega |
| 3. | odbiti kome što, ne usvojiti [odbaciti prijedlog] |
| 4. | (se) odbiti se (3) |