òdlaziti
òdlaziti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -zēći, gl. im. òdlažēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odlaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odlazim |
| 2. | odlaziš |
| 3. | odlazi |
| množina | |
| 1. | odlazimo |
| 2. | odlazite |
| 3. | odlaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odlazit ću |
| 2. | odlazit ćeš |
| 3. | odlazit će |
| množina | |
| 1. | odlazit ćemo |
| 2. | odlazit ćete |
| 3. | odlazit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlažah |
| 2. | odlažaše |
| 3. | odlažaše |
| množina | |
| 1. | odlažasmo |
| 2. | odlažaste |
| 3. | odlažahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odlazio sam |
| 2. | odlazio si |
| 3. | odlazio je |
| množina | |
| 1. | odlazili smo |
| 2. | odlazili ste |
| 3. | odlazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odlazio |
| 2. | bio si odlazio |
| 3. | bio je odlazio |
| množina | |
| 1. | bili smo odlazili |
| 2. | bili ste odlazili |
| 3. | bili su odlazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odlazi |
| množina | |
| 1. | odlazimo |
| 2. | odlazite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| odlazeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odlazio, odlazila, odlazilo | |
| odlazili, odlazile, odlazila | |
| 1. | () napuštati neko mjesto (i eventualno se upućivati u neko drugo), usp. otići |
| 2. | (komu) posjećivati koga |