odlètjeti
odlètjeti () svrš. 〈prez. òdletīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. odlètio/odlètjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odletjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odletim |
| 2. | odletiš |
| 3. | odleti |
| množina | |
| 1. | odletimo |
| 2. | odletite |
| 3. | odlete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odletjet ću |
| 2. | odletjet ćeš |
| 3. | odletjet će |
| množina | |
| 1. | odletjet ćemo |
| 2. | odletjet ćete |
| 3. | odletjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odletjeh |
| 2. | odletje |
| 3. | odletje |
| množina | |
| 1. | odletjesmo |
| 2. | odletjeste |
| 3. | odletješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odletio sam |
| 2. | odletio si |
| 3. | odletio je |
| množina | |
| 1. | odletjeli smo |
| 2. | odletjeli ste |
| 3. | odletjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odletio |
| 2. | bio si odletio |
| 3. | bio je odletio |
| množina | |
| 1. | bili smo odletjeli |
| 2. | bili ste odletjeli |
| 3. | bili su odletjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odleti |
| množina | |
| 1. | odletimo |
| 2. | odletite |
| glagolski prilog prošli | |
| odletjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odletio, odletjela, odletjelo | |
| odletjeli, odletjele, odletjela | |
Definicija
| 1. | napustiti mjesto leteći [ptica je odletjela] |
| 2. | otputovati avionom |
Frazeologija
⃟ odletjeti u zrak eksplodirati, rasprsnuti se
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. letjeti
