odlètjeti
odlètjeti () svrš. 〈prez. òdletīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. odlètio/odlètjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odletjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | odletim |
2. | odletiš |
3. | odleti |
množina | |
1. | odletimo |
2. | odletite |
3. | odlete |
futur | |
jednina | |
1. | odletjet ću |
2. | odletjet ćeš |
3. | odletjet će |
množina | |
1. | odletjet ćemo |
2. | odletjet ćete |
3. | odletjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | odletjeh |
2. | odletje |
3. | odletje |
množina | |
1. | odletjesmo |
2. | odletjeste |
3. | odletješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | odletio sam |
2. | odletio si |
3. | odletio je |
množina | |
1. | odletjeli smo |
2. | odletjeli ste |
3. | odletjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odletio |
2. | bio si odletio |
3. | bio je odletio |
množina | |
1. | bili smo odletjeli |
2. | bili ste odletjeli |
3. | bili su odletjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | odleti |
množina | |
1. | odletimo |
2. | odletite |
glagolski prilog prošli | |
odletjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odletio, odletjela, odletjelo | |
odletjeli, odletjele, odletjela |
1. | napustiti mjesto leteći [ptica je odletjela] |
2. | otputovati avionom |