olúpiti
olúpiti (što) svrš. 〈prez. òlūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òlūpljen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| olupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | olupim |
| 2. | olupiš |
| 3. | olupi |
| množina | |
| 1. | olupimo |
| 2. | olupite |
| 3. | olupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | olupit ću |
| 2. | olupit ćeš |
| 3. | olupit će |
| množina | |
| 1. | olupit ćemo |
| 2. | olupit ćete |
| 3. | olupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | olupih |
| 2. | olupi |
| 3. | olupi |
| množina | |
| 1. | olupismo |
| 2. | olupiste |
| 3. | olupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | olupio sam |
| 2. | olupio si |
| 3. | olupio je |
| množina | |
| 1. | olupili smo |
| 2. | olupili ste |
| 3. | olupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam olupio |
| 2. | bio si olupio |
| 3. | bio je olupio |
| množina | |
| 1. | bili smo olupili |
| 2. | bili ste olupili |
| 3. | bili su olupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | olupi |
| množina | |
| 1. | olupimo |
| 2. | olupite |
| glagolski prilog prošli | |
| olupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| olupio, olupila, olupilo | |
| olupili, olupile, olupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| olupljen, olupljena, olupljeno | |
| olupljeni, olupljene, olupljena | |