odvòjiti
odvòjiti (se) svrš. 〈prez. òdvojīm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. odvòji (se), prid. trp. òdvojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odvojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odvojim |
| 2. | odvojiš |
| 3. | odvoji |
| množina | |
| 1. | odvojimo |
| 2. | odvojite |
| 3. | odvoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odvojit ću |
| 2. | odvojit ćeš |
| 3. | odvojit će |
| množina | |
| 1. | odvojit ćemo |
| 2. | odvojit ćete |
| 3. | odvojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odvojih |
| 2. | odvoji |
| 3. | odvoji |
| množina | |
| 1. | odvojismo |
| 2. | odvojiste |
| 3. | odvojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odvojio sam |
| 2. | odvojio si |
| 3. | odvojio je |
| množina | |
| 1. | odvojili smo |
| 2. | odvojili ste |
| 3. | odvojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odvojio |
| 2. | bio si odvojio |
| 3. | bio je odvojio |
| množina | |
| 1. | bili smo odvojili |
| 2. | bili ste odvojili |
| 3. | bili su odvojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odvoji |
| množina | |
| 1. | odvojimo |
| 2. | odvojite |
| glagolski prilog prošli | |
| odvojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odvojio, odvojila, odvojilo | |
| odvojili, odvojile, odvojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odvojen, odvojena, odvojeno | |
| odvojeni, odvojene, odvojena | |
Definicija
| 1. | (koga, što od čega) a. odijeliti, rastaviti dio od cjeline b. izdvojiti ono što je bilo s čim drugim izmiješano; podijeliti c. odrediti za posebnu namjenu, staviti na stranu [odvojiti novac za kupnju cipela] |
| 2. | (se) a. otići od koga [odvojiti se od roditelja] b. odijeliti se od čega [put se odvaja od ceste], usp. odvojak |
