ofúcati
ofúcati (se) svrš. 〈prez. òfūcām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. òfūcān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ofucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ofucam |
| 2. | ofucaš |
| 3. | ofuca |
| množina | |
| 1. | ofucamo |
| 2. | ofucate |
| 3. | ofucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ofucat ću |
| 2. | ofucat ćeš |
| 3. | ofucat će |
| množina | |
| 1. | ofucat ćemo |
| 2. | ofucat ćete |
| 3. | ofucat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ofucah |
| 2. | ofuca |
| 3. | ofuca |
| množina | |
| 1. | ofucasmo |
| 2. | ofucaste |
| 3. | ofucaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ofucao sam |
| 2. | ofucao si |
| 3. | ofucao je |
| množina | |
| 1. | ofucali smo |
| 2. | ofucali ste |
| 3. | ofucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ofucao |
| 2. | bio si ofucao |
| 3. | bio je ofucao |
| množina | |
| 1. | bili smo ofucali |
| 2. | bili ste ofucali |
| 3. | bili su ofucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ofucaj |
| množina | |
| 1. | ofucajmo |
| 2. | ofucajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ofucavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ofucao, ofucala, ofucalo | |
| ofucali, ofucale, ofucala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ofucan, ofucana, ofucano | |
| ofucani, ofucane, ofucana | |