okrénuti
okrénuti (što, koga, se) svrš. 〈prez. òkrēnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. okréni (se), prid. trp. òkrēnūt〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| okrenuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | okrenem |
| 2. | okreneš |
| 3. | okrene |
| množina | |
| 1. | okrenemo |
| 2. | okrenete |
| 3. | okrenu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | okrenut ću |
| 2. | okrenut ćeš |
| 3. | okrenut će |
| množina | |
| 1. | okrenut ćemo |
| 2. | okrenut ćete |
| 3. | okrenut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | okrenuh |
| 2. | okrenu |
| 3. | okrenu |
| množina | |
| 1. | okrenusmo |
| 2. | okrenuste |
| 3. | okrenuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | okrenuo sam |
| 2. | okrenuo si |
| 3. | okrenuo je |
| množina | |
| 1. | okrenuli smo |
| 2. | okrenuli ste |
| 3. | okrenuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam okrenuo |
| 2. | bio si okrenuo |
| 3. | bio je okrenuo |
| množina | |
| 1. | bili smo okrenuli |
| 2. | bili ste okrenuli |
| 3. | bili su okrenuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | okreni |
| množina | |
| 1. | okrenimo |
| 2. | okrenite |
| glagolski prilog prošli | |
| okrenuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| okrenuo, okrenula, okrenulo | |
| okrenuli, okrenule, okrenula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| okrenut, okrenuta, okrenuto | |
| okrenuti, okrenute, okrenuta | |
| 1. | a. pomicanjem čega oko osi promijeniti mu položaj [okrenuti ključ u bravi; okrenuti glavu] b. usmjeriti nešto prema nečem |
| 2. | a. potpuno promijeniti smjer kretanja čega, uputiti na protivnu stranu [vjetar je okrenuo] b. prijeći u oprečno ponašanje, raspoloženje i sl., promijeniti način ili smisao govora [okrenuti stranicu]; prevrnuti |
| 3. | pustiti da se okrene, staviti u obrt, da kruži [okrenuti novac; okrenuti kapital] |
| 4. | (se) a. pokrenuti se oko osi b. izvršiti kružno kretanje oko čega c. promijeniti smjer kretanja |
| 5. | (se čemu) upraviti svoju djelatnost na što (nakon nečega drugačijeg), zainteresirati se za što, početi se baviti čime [okrenuo se kemiji] |