optírati
optírati dv. 〈prez. òptīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
optirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | optiram |
2. | optiraš |
3. | optira |
množina | |
1. | optiramo |
2. | optirate |
3. | optiraju |
futur | |
jednina | |
1. | optirat ću |
2. | optirat ćeš |
3. | optirat će |
množina | |
1. | optirat ćemo |
2. | optirat ćete |
3. | optirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | optirah |
2. | optiraše |
3. | optiraše |
množina | |
1. | optirasmo |
2. | optiraste |
3. | optirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | optirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | optirao sam |
2. | optirao si |
3. | optirao je |
množina | |
1. | optirali smo |
2. | optirali ste |
3. | optirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam optirao |
2. | bio si optirao |
3. | bio je optirao |
množina | |
1. | bili smo optirali |
2. | bili ste optirali |
3. | bili su optirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | optiraj |
množina | |
1. | optirajmo |
2. | optirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
optirajući | |
glagolski prilog prošli | |
optiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
optirao, optirala, optiralo | |
optirali, optirale, optirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
optiran, optirana, optirano | |
optirani, optirane, optirana |
1. | (, za što, za koga) pol. odlučiti/odlučivati o svojem stalnom životu i građanstvu u drugoj zemlji |
2. | (za što) odlučiti se za jednu od dviju ili više mogućnosti prijedloga ili zamisli; pledirati, izabrati |