optírati
optírati dv. 〈prez. òptīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| optirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | optiram |
| 2. | optiraš |
| 3. | optira |
| množina | |
| 1. | optiramo |
| 2. | optirate |
| 3. | optiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | optirat ću |
| 2. | optirat ćeš |
| 3. | optirat će |
| množina | |
| 1. | optirat ćemo |
| 2. | optirat ćete |
| 3. | optirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | optirah |
| 2. | optiraše |
| 3. | optiraše |
| množina | |
| 1. | optirasmo |
| 2. | optiraste |
| 3. | optirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | optirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | optirao sam |
| 2. | optirao si |
| 3. | optirao je |
| množina | |
| 1. | optirali smo |
| 2. | optirali ste |
| 3. | optirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam optirao |
| 2. | bio si optirao |
| 3. | bio je optirao |
| množina | |
| 1. | bili smo optirali |
| 2. | bili ste optirali |
| 3. | bili su optirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | optiraj |
| množina | |
| 1. | optirajmo |
| 2. | optirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| optirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| optiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| optirao, optirala, optiralo | |
| optirali, optirale, optirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| optiran, optirana, optirano | |
| optirani, optirane, optirana | |
Definicija
| 1. | (, za što, za koga) pol. odlučiti/odlučivati o svojem stalnom životu i građanstvu u drugoj zemlji |
| 2. | (za što) odlučiti se za jednu od dviju ili više mogućnosti prijedloga ili zamisli; pledirati, izabrati |
Etimologija
✧ njem. optieren ← lat. optare: željeti, birati; optativus: koji izražava želju
