opstruírati
opstruírati (koga, što) dv. 〈prez. opstrùīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opstruirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opstruiram |
| 2. | opstruiraš |
| 3. | opstruira |
| množina | |
| 1. | opstruiramo |
| 2. | opstruirate |
| 3. | opstruiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opstruirat ću |
| 2. | opstruirat ćeš |
| 3. | opstruirat će |
| množina | |
| 1. | opstruirat ćemo |
| 2. | opstruirat ćete |
| 3. | opstruirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | opstruirah |
| 2. | opstruiraše |
| 3. | opstruiraše |
| množina | |
| 1. | opstruirasmo |
| 2. | opstruiraste |
| 3. | opstruirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opstruirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opstruirao sam |
| 2. | opstruirao si |
| 3. | opstruirao je |
| množina | |
| 1. | opstruirali smo |
| 2. | opstruirali ste |
| 3. | opstruirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opstruirao |
| 2. | bio si opstruirao |
| 3. | bio je opstruirao |
| množina | |
| 1. | bili smo opstruirali |
| 2. | bili ste opstruirali |
| 3. | bili su opstruirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opstruiraj |
| množina | |
| 1. | opstruirajmo |
| 2. | opstruirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| opstruirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| opstruiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opstruirao, opstruirala, opstruiralo | |
| opstruirali, opstruirale, opstruirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opstruiran, opstruirana, opstruirano | |
| opstruirani, opstruirane, opstruirana | |