optèretiti
optèretiti (se) svrš. 〈prez. optèretīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. optèrećen, gl. im. opterećénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opteretiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opteretim |
| 2. | opteretiš |
| 3. | optereti |
| množina | |
| 1. | opteretimo |
| 2. | opteretite |
| 3. | opterete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opteretit ću |
| 2. | opteretit ćeš |
| 3. | opteretit će |
| množina | |
| 1. | opteretit ćemo |
| 2. | opteretit ćete |
| 3. | opteretit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opteretih |
| 2. | optereti |
| 3. | optereti |
| množina | |
| 1. | opteretismo |
| 2. | opteretiste |
| 3. | opteretiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opteretio sam |
| 2. | opteretio si |
| 3. | opteretio je |
| množina | |
| 1. | opteretili smo |
| 2. | opteretili ste |
| 3. | opteretili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opteretio |
| 2. | bio si opteretio |
| 3. | bio je opteretio |
| množina | |
| 1. | bili smo opteretili |
| 2. | bili ste opteretili |
| 3. | bili su opteretili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | optereti |
| množina | |
| 1. | opteretimo |
| 2. | opteretite |
| glagolski prilog prošli | |
| opteretivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opteretio, opteretila, opteretilo | |
| opteretili, opteretile, opteretila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opterećen, opterećena, opterećeno | |
| opterećeni, opterećene, opterećena | |
Definicija
| 1. | (što) a. staviti teret na što s nekom namjerom (npr. da se što ispravi, zalijepi itd.) b. djelovati silom na neku konstrukciju |
| 2. | (koga) dosl. i pren. staviti teret previše težak za nošenje, pritisnuti koga teretom, navaliti teret na koga, staviti teret veći nego je uobičajeno, učiniti teškim za savlađivanje, pretrpati (npr. školski program) |
| 3. | (se) a. staviti na sebe teret b. pren. nametnuti si pretjerane obveze |
| 4. | (što) otežati [opteretiti odnose] |
Frazeologija
⃟ opteretiti želudac prejesti se
Etimologija
✧ o (p)- + v. teret
