ȏn
ȏn zam. (òna ž, òno sr) 〈G A njȅga supl./ga, D L njȅmu/mu (A ž samostalno) gl. biti + zam. (3. l. jd/mn gl. biti) [on ju je vidio], L njȅmu, I njȋm〉 (lična 3. l. jd)
Definicija
| 1. | označava određenu osobu (ili predmet) izvan komunikacijske situacije između (govornika i sugovornika) tj. onoga tko nije prisutan |
| 2. | umjesto vlastitog imena (ne smatra se prikladnim u građanskom ophođenju) |
| 3. | u raznim kontekstima, bez određenog značenja kao riječ koja se odnosi na prethodno rečeno ili naglašava iskaz, usp. jȃ |
Frazeologija
⃟ ... i on (u dijaloškoj situaciji uz izraze kao kvragu, nek ide kvragu i sl. na riječi sugovornika) ne znači »on i još tko drugi«, nego on kao takav, u ukupnosti spomenutih ili poznatih nepoželjnih svojstava koja zaslužuju blag prijekor ili su takva da je najbolje o njima ne voditi brigu [A: Vidio sam (uvijek zabrinutog i zaposlenog) M-a B: Kvragu i on]
Etimologija
✧ prasl. i stsl. onъ (rus., polj. on), lit. anas ← ie. *h2eno-: onaj (skr. ana-)
