omogúćiti
omogúćiti (što) svrš. 〈prez. omògūćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. omògūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| omogućiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | omogućim |
| 2. | omogućiš |
| 3. | omogući |
| množina | |
| 1. | omogućimo |
| 2. | omogućite |
| 3. | omoguće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | omogućit ću |
| 2. | omogućit ćeš |
| 3. | omogućit će |
| množina | |
| 1. | omogućit ćemo |
| 2. | omogućit ćete |
| 3. | omogućit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | omogućih |
| 2. | omogući |
| 3. | omogući |
| množina | |
| 1. | omogućismo |
| 2. | omogućiste |
| 3. | omogućiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | omogućio sam |
| 2. | omogućio si |
| 3. | omogućio je |
| množina | |
| 1. | omogućili smo |
| 2. | omogućili ste |
| 3. | omogućili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam omogućio |
| 2. | bio si omogućio |
| 3. | bio je omogućio |
| množina | |
| 1. | bili smo omogućili |
| 2. | bili ste omogućili |
| 3. | bili su omogućili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | omogući |
| množina | |
| 1. | omogućimo |
| 2. | omogućite |
| glagolski prilog prošli | |
| omogućivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| omogućio, omogućila, omogućilo | |
| omogućili, omogućile, omogućila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| omogućen, omogućena, omogućeno | |
| omogućeni, omogućene, omogućena | |
Definicija
dati kome sredstva ili ovlasti da što učini
Etimologija
✧ o (b)- + v. moguć
