bànuti
bànuti (, u što, komu) svrš. 〈prez. bȁnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. bànuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| banuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | banem |
| 2. | baneš |
| 3. | bane |
| množina | |
| 1. | banemo |
| 2. | banete |
| 3. | banu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | banut ću |
| 2. | banut ćeš |
| 3. | banut će |
| množina | |
| 1. | banut ćemo |
| 2. | banut ćete |
| 3. | banut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | banuh |
| 2. | banu |
| 3. | banu |
| množina | |
| 1. | banusmo |
| 2. | banuste |
| 3. | banuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | banuo sam |
| 2. | banuo si |
| 3. | banuo je |
| množina | |
| 1. | banuli smo |
| 2. | banuli ste |
| 3. | banuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam banuo |
| 2. | bio si banuo |
| 3. | bio je banuo |
| množina | |
| 1. | bili smo banuli |
| 2. | bili ste banuli |
| 3. | bili su banuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bani |
| množina | |
| 1. | banimo |
| 2. | banite |
| glagolski prilog prošli | |
| banuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| banuo, banula, banulo | |
| banuli, banule, banula | |
Definicija
naglo, iznenada doći, najednom iskrsnuti [banuo je na vrata]; nahrupiti
Etimologija
✧ tur. basmak: udariti, nastupiti, pojaviti se
