opàsati
opàsati (koga, što, se) svrš. 〈prez. òpašēm (se), pril. pr. -āvši (se), imp. òpaši (se), prid. rad. òpasao (se), prid. trp. òpasān〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opasati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opašem |
| 2. | opašeš |
| 3. | opaše |
| množina | |
| 1. | opašemo |
| 2. | opašete |
| 3. | opašu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opasat ću |
| 2. | opasat ćeš |
| 3. | opasat će |
| množina | |
| 1. | opasat ćemo |
| 2. | opasat ćete |
| 3. | opasat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opasah |
| 2. | opasa |
| 3. | opasa |
| množina | |
| 1. | opasasmo |
| 2. | opasaste |
| 3. | opasaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opasao sam |
| 2. | opasao si |
| 3. | opasao je |
| množina | |
| 1. | opasali smo |
| 2. | opasali ste |
| 3. | opasali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opasao |
| 2. | bio si opasao |
| 3. | bio je opasao |
| množina | |
| 1. | bili smo opasali |
| 2. | bili ste opasali |
| 3. | bili su opasali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opaši |
| množina | |
| 1. | opašimo |
| 2. | opašite |
| glagolski prilog prošli | |
| opasavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opasao, opasala, opasalo | |
| opasali, opasale, opasala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opasan, opasana, opasano | |
| opasani, opasane, opasana | |
| 1. | a. obaviti (se) pasom, pojasom oko struka b. opkoliti, okružiti, zaokružiti, podići zid oko čega sa svih strana, stegnuti obručem c. pripasati, staviti ono što stoji za pasom [opasati sablju] |
| 2. | (koga) spariti sa ženkom (o ždrijepcu, jelenu i srndaću) |