opistòdōm
opistòdōm m 〈G opistodóma〉
Definicija
arhit. pov. u grčkoj arhitekturi zatvorena prostorija u stražnjem dijelu hrama (ob. većih dimenzija) koja služi kao riznica hrama ili državna blagajna
Etimologija
✧ grč. opisthódomos ≃ ópisthen: straga, iza + dómos: kuća, hram, dvorana
