òpljačkati
òpljačkati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òpljačkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opljačkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opljačkam |
| 2. | opljačkaš |
| 3. | opljačka |
| množina | |
| 1. | opljačkamo |
| 2. | opljačkate |
| 3. | opljačkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opljačkat ću |
| 2. | opljačkat ćeš |
| 3. | opljačkat će |
| množina | |
| 1. | opljačkat ćemo |
| 2. | opljačkat ćete |
| 3. | opljačkat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opljačkah |
| 2. | opljačka |
| 3. | opljačka |
| množina | |
| 1. | opljačkasmo |
| 2. | opljačkaste |
| 3. | opljačkaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opljačkao sam |
| 2. | opljačkao si |
| 3. | opljačkao je |
| množina | |
| 1. | opljačkali smo |
| 2. | opljačkali ste |
| 3. | opljačkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opljačkao |
| 2. | bio si opljačkao |
| 3. | bio je opljačkao |
| množina | |
| 1. | bili smo opljačkali |
| 2. | bili ste opljačkali |
| 3. | bili su opljačkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opljačkaj |
| množina | |
| 1. | opljačkajmo |
| 2. | opljačkajte |
| glagolski prilog prošli | |
| opljačkavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opljačkao, opljačkala, opljačkalo | |
| opljačkali, opljačkale, opljačkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opljačkan, opljačkana, opljačkano | |
| opljačkani, opljačkane, opljačkana | |
Definicija
izvršiti nad kime ili nad čime pljačku; orobiti
