bȁra1
bȁra1 ž 〈G mn bȃrā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bara |
| G | bare |
| D | bari |
| A | baru |
| V | baro |
| L | bari |
| I | barom |
| množina | |
| N | bare |
| G | bara |
| D | barama |
| A | bare |
| V | bare |
| L | barama |
| I | barama |
Definicija
| 1. | voda koja se zadržava u udubljenju na površini zemlje, bez stalnog izvora napajanja; lokva |
| 2. | vodoplavno, podvodno zemljište; blato |
Sintagma
∆ velika bara publ. žarg. Atlantski ocean [preskočiti (prijeći itd.) preko bare, publ. žarg. prijeći Atlantski ocean]
Onomastika
♦ top. (često u mikrohidronim., osobito u S i I Hrvatskoj kao ime za močvarna i vlažna zemljišta): Bȁra, Bȁre, Bȁrešica, Bȁrica, Bȁrište, Bȃrna (pritok Česme), Baróvita (potok kod Petrinje), Bȁruža itd. (često u dvočlanim toponimima tipa: Crna bara, Gospodska bara, Kriva bara, Masna bara, Ugarska bara itd.)
Etimologija
✧ prasl. *bara (rus. bára, polj. barzyna) ≃ grč. bórboros: blato
