opìjāt
opìjāt m 〈G opijáta〉
| jednina | |
|---|---|
| N | opijat |
| G | opijata |
| D | opijatu |
| A | opijat |
| V | opijate |
| L | opijatu |
| I | opijatom |
| množina | |
| N | opijati |
| G | opijata |
| D | opijatima |
| A | opijate |
| V | opijati |
| L | opijatima |
| I | opijatima |
| 1. | a. farm. sredstvo koje dovodi u stanje psihičke ovisnosti; općenito, droga (npr. kanabis, LSD) b. ono što djeluje na umrtvljivanje moći rasuđivanja tako što dovodi u stanje opijenosti [Ako je politika vrsta otrovnog opijata, onda francuski filozof ima za nj sedativ u obliku bijega u usamljenost] |
| 2. | zajednički naziv za opijum, njegove preparate i alkaloide dobivene iz opijuma |