opredijéliti se
opredijéliti se (, za što) svrš. 〈prez. oprèdijēlīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. oprèdijēljen, gl. im. opredjeljénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opredijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opredijelim |
| 2. | opredijeliš |
| 3. | opredijeli |
| množina | |
| 1. | opredijelimo |
| 2. | opredijelite |
| 3. | opredijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opredijelit ću |
| 2. | opredijelit ćeš |
| 3. | opredijelit će |
| množina | |
| 1. | opredijelit ćemo |
| 2. | opredijelit ćete |
| 3. | opredijelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opredijelih |
| 2. | opredijeli |
| 3. | opredijeli |
| množina | |
| 1. | opredijelismo |
| 2. | opredijeliste |
| 3. | opredijeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opredijelio sam |
| 2. | opredijelio si |
| 3. | opredijelio je |
| množina | |
| 1. | opredijelili smo |
| 2. | opredijelili ste |
| 3. | opredijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opredijelio |
| 2. | bio si opredijelio |
| 3. | bio je opredijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo opredijelili |
| 2. | bili ste opredijelili |
| 3. | bili su opredijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opredijeli |
| množina | |
| 1. | opredijelimo |
| 2. | opredijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| opredijelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opredijelio, opredijelila, opredijelilo | |
| opredijelili, opredijelile, opredijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opredijeljen, opredijeljena, opredijeljeno | |
| opredijeljeni, opredijeljene, opredijeljena | |
Definicija
odlučiti se za koga ili za što, prikloniti se čemu, izabrati između dviju ili više mogućnosti
