opòraviti se
opòraviti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. opòravljen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oporaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oporavim |
| 2. | oporaviš |
| 3. | oporavi |
| množina | |
| 1. | oporavimo |
| 2. | oporavite |
| 3. | oporave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oporavit ću |
| 2. | oporavit ćeš |
| 3. | oporavit će |
| množina | |
| 1. | oporavit ćemo |
| 2. | oporavit ćete |
| 3. | oporavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oporavih |
| 2. | oporavi |
| 3. | oporavi |
| množina | |
| 1. | oporavismo |
| 2. | oporaviste |
| 3. | oporaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oporavio sam |
| 2. | oporavio si |
| 3. | oporavio je |
| množina | |
| 1. | oporavili smo |
| 2. | oporavili ste |
| 3. | oporavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oporavio |
| 2. | bio si oporavio |
| 3. | bio je oporavio |
| množina | |
| 1. | bili smo oporavili |
| 2. | bili ste oporavili |
| 3. | bili su oporavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oporavi |
| množina | |
| 1. | oporavimo |
| 2. | oporavite |
| glagolski prilog prošli | |
| oporavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oporavio, oporavila, oporavilo | |
| oporavili, oporavile, oporavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oporavljen, oporavljena, oporavljeno | |
| oporavljeni, oporavljene, oporavljena | |
Etimologija
✧ vidi opòravak
