osvjètlati
osvjètlati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍsvjetlān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osvjetlati | |
prezent | |
jednina | |
1. | osvjetlam |
2. | osvjetlaš |
3. | osvjetla |
množina | |
1. | osvjetlamo |
2. | osvjetlate |
3. | osvjetlaju |
futur | |
jednina | |
1. | osvjetlat ću |
2. | osvjetlat ćeš |
3. | osvjetlat će |
množina | |
1. | osvjetlat ćemo |
2. | osvjetlat ćete |
3. | osvjetlat će |
aorist | |
jednina | |
1. | osvjetlah |
2. | osvjetla |
3. | osvjetla |
množina | |
1. | osvjetlasmo |
2. | osvjetlaste |
3. | osvjetlaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osvjetlao sam |
2. | osvjetlao si |
3. | osvjetlao je |
množina | |
1. | osvjetlali smo |
2. | osvjetlali ste |
3. | osvjetlali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osvjetlao |
2. | bio si osvjetlao |
3. | bio je osvjetlao |
množina | |
1. | bili smo osvjetlali |
2. | bili ste osvjetlali |
3. | bili su osvjetlali |
imperativ | |
jednina | |
2. | osvjetlaj |
množina | |
1. | osvjetlajmo |
2. | osvjetlajte |
glagolski prilog prošli | |
osvjetlavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osvjetlao, osvjetlala, osvjetlalo | |
osvjetlali, osvjetlale, osvjetlala | |
glagolski pridjev pasivni | |
osvjetlan, osvjetlana, osvjetlano | |
osvjetlani, osvjetlane, osvjetlana |
1. | ulaštiti |
2. | iznimno, izuzetno se iskazati |