osvijétliti
osvijétliti (se) svrš. 〈prez. òsvijētlīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òsvijētljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osvijetliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osvijetlim |
| 2. | osvijetliš |
| 3. | osvijetli |
| množina | |
| 1. | osvijetlimo |
| 2. | osvijetlite |
| 3. | osvijetle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osvijetlit ću |
| 2. | osvijetlit ćeš |
| 3. | osvijetlit će |
| množina | |
| 1. | osvijetlit ćemo |
| 2. | osvijetlit ćete |
| 3. | osvijetlit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osvijetlih |
| 2. | osvijetli |
| 3. | osvijetli |
| množina | |
| 1. | osvijetlismo |
| 2. | osvijetliste |
| 3. | osvijetliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvijetlio sam |
| 2. | osvijetlio si |
| 3. | osvijetlio je |
| množina | |
| 1. | osvijetlili smo |
| 2. | osvijetlili ste |
| 3. | osvijetlili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osvijetlio |
| 2. | bio si osvijetlio |
| 3. | bio je osvijetlio |
| množina | |
| 1. | bili smo osvijetlili |
| 2. | bili ste osvijetlili |
| 3. | bili su osvijetlili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osvijetli |
| množina | |
| 1. | osvijetlimo |
| 2. | osvijetlite |
| glagolski prilog prošli | |
| osvijetlivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osvijetlio, osvijetlila, osvijetlilo | |
| osvijetlili, osvijetlile, osvijetlila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osvijetljen, osvijetljena, osvijetljeno | |
| osvijetljeni, osvijetljene, osvijetljena | |
Definicija
| 1. | a. upaliti svjetlo b. početi svijetliti [vatra je osvijetlila okolinu] |
| 2. | dati svjetlo [osvijetliti gradske ulice] |
| 3. | (koga, što) a. usmjeriti svjetlo ka čemu, izložiti što svjetlu b. pren. razriješiti nejasnoće u kakvu problemu, razriješiti dileme |
| 4. | (se) postati osvijetljen |
Sintagma
∆ osvijetliti film izložiti film svjetlu
Etimologija
✧ o (b)- + v. svjetlo
