osvijéstiti
osvijéstiti (koga, se) svrš. 〈prez. òsvijēstīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òsvijēšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osvijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osvijestim |
| 2. | osvijestiš |
| 3. | osvijesti |
| množina | |
| 1. | osvijestimo |
| 2. | osvijestite |
| 3. | osvijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osvijestit ću |
| 2. | osvijestit ćeš |
| 3. | osvijestit će |
| množina | |
| 1. | osvijestit ćemo |
| 2. | osvijestit ćete |
| 3. | osvijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osvijestih |
| 2. | osvijesti |
| 3. | osvijesti |
| množina | |
| 1. | osvijestismo |
| 2. | osvijestiste |
| 3. | osvijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osvijestio sam |
| 2. | osvijestio si |
| 3. | osvijestio je |
| množina | |
| 1. | osvijestili smo |
| 2. | osvijestili ste |
| 3. | osvijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osvijestio |
| 2. | bio si osvijestio |
| 3. | bio je osvijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo osvijestili |
| 2. | bili ste osvijestili |
| 3. | bili su osvijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osvijesti |
| množina | |
| 1. | osvijestimo |
| 2. | osvijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| osvijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osvijestio, osvijestila, osvijestilo | |
| osvijestili, osvijestile, osvijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osviješten, osviještena, osviješteno | |
| osviješteni, osviještene, osviještena | |
Definicija
| 1. | probuditi (se) iz nesvijesti, dovesti (doći) k svijesti |
| 2. | pren. razg. uvidjeti, spoznati pogrešnost svoga stava, mišljenja, ideja, ponašanja |
Etimologija
✧ o (b)- + v. svijest
