osúditi
osúditi (koga, što) svrš. 〈prez. òsūdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òsūđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osudim |
| 2. | osudiš |
| 3. | osudi |
| množina | |
| 1. | osudimo |
| 2. | osudite |
| 3. | osude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osudit ću |
| 2. | osudit ćeš |
| 3. | osudit će |
| množina | |
| 1. | osudit ćemo |
| 2. | osudit ćete |
| 3. | osudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osudih |
| 2. | osudi |
| 3. | osudi |
| množina | |
| 1. | osudismo |
| 2. | osudiste |
| 3. | osudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osudio sam |
| 2. | osudio si |
| 3. | osudio je |
| množina | |
| 1. | osudili smo |
| 2. | osudili ste |
| 3. | osudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osudio |
| 2. | bio si osudio |
| 3. | bio je osudio |
| množina | |
| 1. | bili smo osudili |
| 2. | bili ste osudili |
| 3. | bili su osudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osudi |
| množina | |
| 1. | osudimo |
| 2. | osudite |
| glagolski prilog prošli | |
| osudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osudio, osudila, osudilo | |
| osudili, osudile, osudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osuđen, osuđena, osuđeno | |
| osuđeni, osuđene, osuđena | |
Definicija
| 1. | izraziti jasno neslaganje s čim [osuditi čije ponašanje] |
| 2. | pravn. a. proglasiti koga krivim; okriviti b. odrediti kaznu [osuditi na tri godine zatvora; osuditi na smrt] |
| 3. | biti predodređen ili prepušten čemu (ob. nepovoljnom ili nepoželjnom) [osuđen na živo t; u siromaštvu] |
