osuvremèniti
osuvremèniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. osuvrèmenīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. osùvremenjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
osuvremeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | osuvremenim |
2. | osuvremeniš |
3. | osuvremeni |
množina | |
1. | osuvremenimo |
2. | osuvremenite |
3. | osuvremene |
futur | |
jednina | |
1. | osuvremenit ću |
2. | osuvremenit ćeš |
3. | osuvremenit će |
množina | |
1. | osuvremenit ćemo |
2. | osuvremenit ćete |
3. | osuvremenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | osuvremenih |
2. | osuvremeni |
3. | osuvremeni |
množina | |
1. | osuvremenismo |
2. | osuvremeniste |
3. | osuvremeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | osuvremenio sam |
2. | osuvremenio si |
3. | osuvremenio je |
množina | |
1. | osuvremenili smo |
2. | osuvremenili ste |
3. | osuvremenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam osuvremenio |
2. | bio si osuvremenio |
3. | bio je osuvremenio |
množina | |
1. | bili smo osuvremenili |
2. | bili ste osuvremenili |
3. | bili su osuvremenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | osuvremeni |
množina | |
1. | osuvremenimo |
2. | osuvremenite |
glagolski prilog prošli | |
osuvremenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
osuvremenio, osuvremenila, osuvremenilo | |
osuvremenili, osuvremenile, osuvremenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
osuvremenjen, osuvremenjena, osuvremenjeno | |
osuvremenjeni, osuvremenjene, osuvremenjena |