oskvŕnuti
oskvŕnuti (oskrnáviti) (koga, što) svrš. 〈prez. òskvṟnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. òskvṟnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oskvrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oskvrnem |
| 2. | oskvrneš |
| 3. | oskvrne |
| množina | |
| 1. | oskvrnemo |
| 2. | oskvrnete |
| 3. | oskvrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oskvrnut ću |
| 2. | oskvrnut ćeš |
| 3. | oskvrnut će |
| množina | |
| 1. | oskvrnut ćemo |
| 2. | oskvrnut ćete |
| 3. | oskvrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oskvrnuh |
| 2. | oskvrnu |
| 3. | oskvrnu |
| množina | |
| 1. | oskvrnusmo |
| 2. | oskvrnuste |
| 3. | oskvrnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oskvrnuo sam |
| 2. | oskvrnuo si |
| 3. | oskvrnuo je |
| množina | |
| 1. | oskvrnuli smo |
| 2. | oskvrnuli ste |
| 3. | oskvrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oskvrnuo |
| 2. | bio si oskvrnuo |
| 3. | bio je oskvrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo oskvrnuli |
| 2. | bili ste oskvrnuli |
| 3. | bili su oskvrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oskvrni |
| množina | |
| 1. | oskvrnimo |
| 2. | oskvrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| oskvrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oskvrnuo, oskvrnula, oskvrnulo | |
| oskvrnuli, oskvrnule, oskvrnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oskvrnut, oskvrnuta, oskvrnuto | |
| oskvrnuti, oskvrnute, oskvrnuta | |
Definicija
povrijediti, oštetiti ono što se smatra svetim [oskvrnuti spomenike]
Etimologija
✧ o (b)- + prasl. *skvьrna: nečistoća (stsl. skvrъna, češ. skvrna)
