òsjetiti
òsjetiti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. òsjetio/òsjetila (se) ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osjetiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osjetim |
| 2. | osjetiš |
| 3. | osjeti |
| množina | |
| 1. | osjetimo |
| 2. | osjetite |
| 3. | osjete |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osjetit ću |
| 2. | osjetit ćeš |
| 3. | osjetit će |
| množina | |
| 1. | osjetit ćemo |
| 2. | osjetit ćete |
| 3. | osjetit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osjetih |
| 2. | osjeti |
| 3. | osjeti |
| množina | |
| 1. | osjetismo |
| 2. | osjetiste |
| 3. | osjetiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osjetio sam |
| 2. | osjetio si |
| 3. | osjetio je |
| množina | |
| 1. | osjetili smo |
| 2. | osjetili ste |
| 3. | osjetili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osjetio |
| 2. | bio si osjetio |
| 3. | bio je osjetio |
| množina | |
| 1. | bili smo osjetili |
| 2. | bili ste osjetili |
| 3. | bili su osjetili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osjeti |
| množina | |
| 1. | osjetimo |
| 2. | osjetite |
| glagolski prilog prošli | |
| osjetivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osjetio, osjetila, osjetilo | |
| osjetili, osjetile, osjetila | |
Definicija
| 1. | a. ispitati ili tražiti dodirom b. imati osjećaj dodira [osjetio sam nešto] |
| 2. | a. iskusiti [svi će osjetiti njegov gnjev]; oćutjeti b. izraziti ili biti svjestan osjećaja, doživljaja ili uvjerenja; oćutjeti |
| 3. | imati poseban osjećaj ili reakciju na podražaj [osjetio sam potrebu da ga udarim] |
| 4. | znati [osjetio sam da u ovoj stvari ne griješim] |
| 5. | (se) a. doživjeti što na određen način b. biti u određenom psihofizičkom stanju |
Etimologija
✧ o (b)- + v. sjetiti
