òsjećati
òsjećati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osjećati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osjećam |
| 2. | osjećaš |
| 3. | osjeća |
| množina | |
| 1. | osjećamo |
| 2. | osjećate |
| 3. | osjećaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osjećat ću |
| 2. | osjećat ćeš |
| 3. | osjećat će |
| množina | |
| 1. | osjećat ćemo |
| 2. | osjećat ćete |
| 3. | osjećat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osjećah |
| 2. | osjećaše |
| 3. | osjećaše |
| množina | |
| 1. | osjećasmo |
| 2. | osjećaste |
| 3. | osjećahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osjećao sam |
| 2. | osjećao si |
| 3. | osjećao je |
| množina | |
| 1. | osjećali smo |
| 2. | osjećali ste |
| 3. | osjećali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osjećao |
| 2. | bio si osjećao |
| 3. | bio je osjećao |
| množina | |
| 1. | bili smo osjećali |
| 2. | bili ste osjećali |
| 3. | bili su osjećali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osjećaj |
| množina | |
| 1. | osjećajmo |
| 2. | osjećajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osjećajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osjećao, osjećala, osjećalo | |
| osjećali, osjećale, osjećala | |
Definicija
| 1. | čuvstvovati ćutjeti, usp. osjetiti |
| 2. | a. imati dojam [osjećam da sam u pravu] b. smatrati, misliti [osjećam da valja pregovarati] |
| 3. | (se) biti svjestan [osjećam se lijepo; ne osjećam se dobro] |
| 4. | imati, gajiti osjećaj prema kome (ljubavi, mržnje, žaljenja) |
Frazeologija
⃟ (možda) (čovjek) nešto osjeća 1. (formula kojom se izbjegava riječ »smrt«) u zn. predosjeća smrt, osjeća da mu se bliži kraj 2. dosl. u zn. osjećati smrad, neugodnu atmosferu i sl.
Etimologija
✧ vidi òsjetiti
