ȍsjećāj
ȍsjećāj m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | osjećaj |
| G | osjećaja |
| D | osjećaju |
| A | osjećaj |
| V | osjećaju |
| L | osjećaju |
| I | osjećajem |
| množina | |
| N | osjećaji |
| G | osjećaja |
| D | osjećajima |
| A | osjećaje |
| V | osjećaji |
| L | osjećajima |
| I | osjećajima |
Definicija
| 1. | psih. oblik doživljavanja koji, nasuprot objektivnom opažanju, izražava određeni emotivni odnos [osjećaj usamljenosti reakcija na samoću ili otuđenje od okoline; osjećaj krivnje reakcija nakon svjesnog kršenja neke moralne norme; osjećaj manje vrijednosti reakcija pojedinca da je društveno onemogućen (nemoćan); bez osjećaja; iz osjećaja dužnosti; s osjećajem]; čuvstvo |
| 2. | a. sposobnost da se osjeća; osjet (odnosi se na osjetila) b. fizički osjet |
| 3. | a. posebna emotivna reakcija [osjećaj beznađa] b. emotivna osjetljivost [to je pogodilo moje osjećaje] |
| 4. | posebna sklonost za što [osjećaj za književnost] |
| 5. | mišljenje, shvaćanje, osobito iracionalno [imam osjećaj da ću ga naći] |
Etimologija
✧ vidi òsjetiti
