òstaviti
òstaviti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òstavljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ostaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ostavim |
| 2. | ostaviš |
| 3. | ostavi |
| množina | |
| 1. | ostavimo |
| 2. | ostavite |
| 3. | ostave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ostavit ću |
| 2. | ostavit ćeš |
| 3. | ostavit će |
| množina | |
| 1. | ostavit ćemo |
| 2. | ostavit ćete |
| 3. | ostavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ostavih |
| 2. | ostavi |
| 3. | ostavi |
| množina | |
| 1. | ostavismo |
| 2. | ostaviste |
| 3. | ostaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ostavio sam |
| 2. | ostavio si |
| 3. | ostavio je |
| množina | |
| 1. | ostavili smo |
| 2. | ostavili ste |
| 3. | ostavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ostavio |
| 2. | bio si ostavio |
| 3. | bio je ostavio |
| množina | |
| 1. | bili smo ostavili |
| 2. | bili ste ostavili |
| 3. | bili su ostavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ostavi |
| množina | |
| 1. | ostavimo |
| 2. | ostavite |
| glagolski prilog prošli | |
| ostavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ostavio, ostavila, ostavilo | |
| ostavili, ostavile, ostavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ostavljen, ostavljena, ostavljeno | |
| ostavljeni, ostavljene, ostavljena | |
Definicija
| 1. | a. odložiti što [ostavio sam knjigu na stol] b. okaniti se čega [ostaviti alkohol] |
| 2. | (koga) napustiti koga [ostaviti muža] |
| 3. | odmaknuti od koga [ostavili smo ih daleko iza sebe] |
| 4. | prepustiti, dati kome što u naslijeđe [otac mu je ostavio kuću] |
