òstaviti
òstaviti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òstavljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ostaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ostavim |
2. | ostaviš |
3. | ostavi |
množina | |
1. | ostavimo |
2. | ostavite |
3. | ostave |
futur | |
jednina | |
1. | ostavit ću |
2. | ostavit ćeš |
3. | ostavit će |
množina | |
1. | ostavit ćemo |
2. | ostavit ćete |
3. | ostavit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ostavih |
2. | ostavi |
3. | ostavi |
množina | |
1. | ostavismo |
2. | ostaviste |
3. | ostaviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ostavio sam |
2. | ostavio si |
3. | ostavio je |
množina | |
1. | ostavili smo |
2. | ostavili ste |
3. | ostavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ostavio |
2. | bio si ostavio |
3. | bio je ostavio |
množina | |
1. | bili smo ostavili |
2. | bili ste ostavili |
3. | bili su ostavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ostavi |
množina | |
1. | ostavimo |
2. | ostavite |
glagolski prilog prošli | |
ostavivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ostavio, ostavila, ostavilo | |
ostavili, ostavile, ostavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ostavljen, ostavljena, ostavljeno | |
ostavljeni, ostavljene, ostavljena |
1. | a. odložiti što [ostavio sam knjigu na stol] b. okaniti se čega [ostaviti alkohol] |
2. | (koga) napustiti koga [ostaviti muža] |
3. | odmaknuti od koga [ostavili smo ih daleko iza sebe] |
4. | prepustiti, dati kome što u naslijeđe [otac mu je ostavio kuću] |