osporávati
osporávati (koga, što) nesvrš. 〈prez. ospòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osporavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osporavam |
| 2. | osporavaš |
| 3. | osporava |
| množina | |
| 1. | osporavamo |
| 2. | osporavate |
| 3. | osporavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osporavat ću |
| 2. | osporavat ćeš |
| 3. | osporavat će |
| množina | |
| 1. | osporavat ćemo |
| 2. | osporavat ćete |
| 3. | osporavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | osporavah |
| 2. | osporavaše |
| 3. | osporavaše |
| množina | |
| 1. | osporavasmo |
| 2. | osporavaste |
| 3. | osporavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osporavao sam |
| 2. | osporavao si |
| 3. | osporavao je |
| množina | |
| 1. | osporavali smo |
| 2. | osporavali ste |
| 3. | osporavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osporavao |
| 2. | bio si osporavao |
| 3. | bio je osporavao |
| množina | |
| 1. | bili smo osporavali |
| 2. | bili ste osporavali |
| 3. | bili su osporavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osporavaj |
| množina | |
| 1. | osporavajmo |
| 2. | osporavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| osporavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osporavao, osporavala, osporavalo | |
| osporavali, osporavale, osporavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osporavan, osporavana, osporavano | |
| osporavani, osporavane, osporavana | |
Definicija
| 1. | pobijati čije tvrdnje; opovrgavati |
| 2. | pravn. ne priznavati čije pravo na što [osporavati pravo na zemljište] |
Etimologija
✧ vidi ospòriti
