ospòriti
ospòriti (koga, što) svrš. 〈prez. òsporīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òsporen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osporiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osporim |
| 2. | osporiš |
| 3. | ospori |
| množina | |
| 1. | osporimo |
| 2. | osporite |
| 3. | ospore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osporit ću |
| 2. | osporit ćeš |
| 3. | osporit će |
| množina | |
| 1. | osporit ćemo |
| 2. | osporit ćete |
| 3. | osporit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osporih |
| 2. | ospori |
| 3. | ospori |
| množina | |
| 1. | osporismo |
| 2. | osporiste |
| 3. | osporiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osporio sam |
| 2. | osporio si |
| 3. | osporio je |
| množina | |
| 1. | osporili smo |
| 2. | osporili ste |
| 3. | osporili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osporio |
| 2. | bio si osporio |
| 3. | bio je osporio |
| množina | |
| 1. | bili smo osporili |
| 2. | bili ste osporili |
| 3. | bili su osporili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ospori |
| množina | |
| 1. | osporimo |
| 2. | osporite |
| glagolski prilog prošli | |
| osporivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osporio, osporila, osporilo | |
| osporili, osporile, osporila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osporen, osporena, osporeno | |
| osporeni, osporene, osporena | |
Etimologija
✧ o (b)- + v. spor2
