òsmisliti
òsmisliti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òsmišljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osmisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osmislim |
| 2. | osmisliš |
| 3. | osmisli |
| množina | |
| 1. | osmislimo |
| 2. | osmislite |
| 3. | osmisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osmislit ću |
| 2. | osmislit ćeš |
| 3. | osmislit će |
| množina | |
| 1. | osmislit ćemo |
| 2. | osmislit ćete |
| 3. | osmislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osmislih |
| 2. | osmisli |
| 3. | osmisli |
| množina | |
| 1. | osmislismo |
| 2. | osmisliste |
| 3. | osmisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmislio sam |
| 2. | osmislio si |
| 3. | osmislio je |
| množina | |
| 1. | osmislili smo |
| 2. | osmislili ste |
| 3. | osmislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osmislio |
| 2. | bio si osmislio |
| 3. | bio je osmislio |
| množina | |
| 1. | bili smo osmislili |
| 2. | bili ste osmislili |
| 3. | bili su osmislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osmisli |
| množina | |
| 1. | osmislimo |
| 2. | osmislite |
| glagolski prilog prošli | |
| osmislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osmislio, osmislila, osmislilo | |
| osmislili, osmislile, osmislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osmišljen, osmišljena, osmišljeno | |
| osmišljeni, osmišljene, osmišljena | |
Definicija
dati smisao čemu [osmisliti tekst; osmisliti ideju]
