osobìna
osobìna ž 〈G mn osobínā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | osobina |
| G | osobine |
| D | osobini |
| A | osobinu |
| V | osobino |
| L | osobini |
| I | osobinom |
| množina | |
| N | osobine |
| G | osobina |
| D | osobinama |
| A | osobine |
| V | osobine |
| L | osobinama |
| I | osobinama |
| 1. | svojstvo koje pripada čovjeku [osobina mu je da često šuti]; svojstvo koje pripada životinji [osobina ježa jest da se u opasnosti sklupča] |
| 2. | razg. svojstvo koje pripada biljci, predmetima ili pojavama |