osobìna
osobìna ž 〈G mn osobínā〉
| jednina | |
|---|---|
| N | osobina | 
| G | osobine | 
| D | osobini | 
| A | osobinu | 
| V | osobino | 
| L | osobini | 
| I | osobinom | 
| množina | |
| N | osobine | 
| G | osobina | 
| D | osobinama | 
| A | osobine | 
| V | osobine | 
| L | osobinama | 
| I | osobinama | 
| 1. | svojstvo koje pripada čovjeku [osobina mu je da često šuti]; svojstvo koje pripada životinji [osobina ježa jest da se u opasnosti sklupča] | 
| 2. | razg. svojstvo koje pripada biljci, predmetima ili pojavama |