palačínka
palačínka ž 〈D L -i/-ci, G mn palàčīnākā/-ī〉 (ob. mn)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | palačinka |
| G | palačinke |
| D | palačinci / palačinki |
| A | palačinku |
| V | palačinko |
| L | palačinci / palačinki |
| I | palačinkom |
| množina | |
| N | palačinke |
| G | palačinaka / palačinka / palačinki |
| D | palačinkama |
| A | palačinke |
| V | palačinke |
| L | palačinkama |
| I | palačinkama |
Definicija
kulin. jelo (ob. slatko) od brašna, mlijeka (vode, piva) i jaja, u obliku okrugla tanka lista pečena u tavi ili na vrućoj ploči, poslužuje se, ob. premazano nadjevom; prevrta [palačinke s orasima; palačinke s pekmezom; palačinke sa sirom]
Etimologija
✧ njem. Palatschinke ← češ. palačinka ← mađ. palacsinta ← rum. placinta
