pȁlac
pȁlac m 〈G pȃlca, V pȃlče, N mn pȃlci/pȁlčevi, G -ācā/pȁlčēvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | palac |
| G | palca |
| D | palcu |
| A | palac |
| V | palče |
| L | palcu |
| I | palcem |
| množina | |
| N | palci |
| G | palaca |
| D | palcima |
| A | palce |
| V | palci |
| L | palcima |
| I | palcima |
| jednina | |
| N | palac |
| G | palca |
| D | palcu |
| A | palac |
| V | palče |
| L | palcu |
| I | palcem |
| množina | |
| N | palci |
| G | palaca |
| D | palcima |
| A | palce |
| V | palci |
| L | palcima |
| I | palcima |
Definicija
| 1. | anat. najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci, najkrupniji prst na nozi [ručni palac; nožni palac] |
| 2. | pov. mjera za dužinu (2,634 cm) |
| 3. | v. žbica |
| 4. | pom. a. drvena oblica za koju se zahvate štropovi za držanje vesla; škaram b. klin uz jarbol za namatanje konopa |
Frazeologija
⃟ držati palce prometnuti palac između prsta kojim se pokazuje i srednjeg prsta ruku (napraviti dvije fige) kao znak dobre želje za koga, dobrog ishoda čega (verbalno se zamjenjuje »držim (o) to (vam) fige«);
puknuti palcem naglim pokretom srednjeg prsta s palca izazvati odgovarajući zvuk (spominje se ob. kao podcjenjivački način dozivanja koga)
puknuti palcem naglim pokretom srednjeg prsta s palca izazvati odgovarajući zvuk (spominje se ob. kao podcjenjivački način dozivanja koga)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, za sitnog čovjeka): Pȁlaček (Rijeka, Orahovica, Slavonija), Pȁlačić (Međimurje), Pȁlčec (130, Zagorje, Posavina), Pȁlček (Orahovica), Pȃlčić (710, Samobor, Pag, Sisak, Jastrebarsko)
Etimologija
✧ prasl. *palьcь (rus. pálec: prst, polj. palec) ≃ lat. pollex: palac
