òtpor
òtpor m 〈G mn ȍtpōrā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | otpor |
| G | otpora |
| D | otporu |
| A | otpor |
| V | otporu / otpore |
| L | otporu |
| I | otporom |
| množina | |
| N | otpori |
| G | otpora |
| D | otporima |
| A | otpore |
| V | otpori |
| L | otporima |
| I | otporima |
Definicija
| 1. | iskazivanje nezadovoljstva ili neslaganja s kime ili čime; odbijanje, protivljenje (da se kome ili čemu podvrgne) |
| 2. | snaga takvog odbijanja ili protivljenja |
| 3. | fiz. protivljenje materijala silama koje na njega djeluju [mehanički otpor] |
| 4. | psih. svjesna ili nesvjesna psihološka obrana protiv naviranja potisnutih (nesvjesnih) misli u svijest |
Sintagma
∆ električni otpor fiz. (simbol R) omjer potencijalne razlike između dvije točke vodiča i struje koja tim vodičem teče; otpor vodiča se mjeri prema toku električnog naboja kroz njega;
oružani otpor oružana obrana;
pružati otpor protiviti se, odupirati se
oružani otpor oružana obrana;
pružati otpor protiviti se, odupirati se
Etimologija
✧ od- (ot-) + prasl. *porьnъ ≃ *perti: udarati (rus. perét')
