otrijézniti
otrijézniti (se, koga) svrš. 〈prez. òtrijēznīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òtrijēžnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otrijezniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otrijeznim |
2. | otrijezniš |
3. | otrijezni |
množina | |
1. | otrijeznimo |
2. | otrijeznite |
3. | otrijezne |
futur | |
jednina | |
1. | otrijeznit ću |
2. | otrijeznit ćeš |
3. | otrijeznit će |
množina | |
1. | otrijeznit ćemo |
2. | otrijeznit ćete |
3. | otrijeznit će |
aorist | |
jednina | |
1. | otrijeznih |
2. | otrijezni |
3. | otrijezni |
množina | |
1. | otrijeznismo |
2. | otrijezniste |
3. | otrijezniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otrijeznio sam |
2. | otrijeznio si |
3. | otrijeznio je |
množina | |
1. | otrijeznili smo |
2. | otrijeznili ste |
3. | otrijeznili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otrijeznio |
2. | bio si otrijeznio |
3. | bio je otrijeznio |
množina | |
1. | bili smo otrijeznili |
2. | bili ste otrijeznili |
3. | bili su otrijeznili |
imperativ | |
jednina | |
2. | otrijezni |
množina | |
1. | otrijeznimo |
2. | otrijeznite |
glagolski prilog prošli | |
otrijeznivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otrijeznio, otrijeznila, otrijeznilo | |
otrijeznili, otrijeznile, otrijeznila | |
glagolski pridjev pasivni | |
otriježnjen, otriježnjena, otriježnjeno | |
otriježnjeni, otriježnjene, otriježnjena |
1. | eliminacijom alkohola iz krvi uspostaviti normalne psihičke i fizičke funkcije |
2. | pren. uspostaviti normalno, trijezno razmišljanje |